O ragbiju

Početkom 19. st. razvojem modernog školstva u Engleskoj počinje i razvoj današnjih igara nogom. Zajedničko kod skoro svih škola je bilo da se lopta udarala samo nogom, s ciljem da je igrači ubace između dva stupa a kod nekih i iznad stupova, koji su bili postavljeni na poprečnim linijama igrališta.Prema legendi iz 1823, na jednoj takvoj utakmici u gradu Rugby, igrač po imenu William Webb Ellis prihvatio je loptu rukom i noseći je pokušao doći do protivničkih vrata. Protivnički igrači iako zbunjeni takvom neuobičajenom akcijom snašli su se brzo, te potrčavši za njim uhvatili ga i oborili na zemlju. Nove mogućnosti koje je pružao takav način igre pridonio je da to «pravilo» prihvate u svim školama grada Rugbyja, a ubrzo zatim i u školama drugih gradova. Međutim, takav način igranja nogometa (footballa) ne prihvaćaju svi te nastaju dvije igre koje danas nazivamo rugby i football.
Iz Engleske se ragbi postepeno širi i u druge zemlje, u prvom redu tamo gdje se u 2. polovici 19. st. iseljava veći broj Engleza (SAD, Kanada, Australija, Novi Zeland i dr.). Do kraja 19. st. u Europi se osnivaju ragbi savezi u Njemačkoj i Francuskoj, a do početka 20. st. ragbi se igra u gotovo svim zemljama Europe.
Ragbi je športska igra loptom oblika rotacionog elipsoida, između dvije ekipe sa po 15 igrača.
Igrači ekipe koje posjeduje loptu pokušavaju je donijeti iza poprečne granice igrališta (linije zgoditka) i tamo je položiti na zemlju. To postižu nošenjem lopte rukama i dodavanjem isključivo prema natrag. Igrači smiju udarati loptu nogom u bilo kojem pravcu, s težnjom da tako udarena lopta prođe prostor između stativa, iznad horizontalne grede vrata. Time ekipa postiže određen broj bodova, a pobjeđuje ekipa koja je postigla veći broj bodova. Suigrači igrača, koji nosi loptu ili je udara nogom, moraju biti iza njega. Igrači protivničke ekipe brane se tako da zaustavljaju igrača koji nosi loptu, pri tome ga obaraju na zemlju i onemogućuju da loptu dodaje nekom od svojih suigrača.